Ko sve može biti nasilnik?

Nasilnik može biti svako: član porodice, bivši ili sadašnji suprug/partner, kolega sa posla, službenik neke institucije s kojim dolaziš u kontakt, poznata ili nepoznata osoba.

Nasilnici pripadaju svim društvenim grupama: različitih su profesija, nivoa obrazovanja, materijalne situacije, nacionalnosti.

Nasilnik najćešće čini nasilje promišljeno - kada nema nikoga kod kuće, tako da nema dokaza (čupa te za kosu, gurne te niz stepenice, udara po delovima tela koji nisu izloženi pogledima drugih u okruženju).

Nasilnik po pravilu manipuliše: nakon učinjenog nasilja ide u kupovinu, donosi cveće, vodi te na večere, opravdava i umanjuje nasilje, moli za oproštaj, prikazuje sebe kao „dobrog i pažljivog” i obećava da se “to nikada više neće ponoviti”.

Da li će nasilje vremenom prestati?

Nasilje uglavnom počinje odmah po zaključenju braka, često kada je žena u trudnoći. Na početku, nasilje nije svakodnevno, ali vremenom postaje. Nasilnik vrši nasilje u kući ili na drugom mestu, najčešće bez svedoka.

Vremenom, žena postaje sve slabija psihički i fizički, a nasilnik postaje sve jači, suroviji i manipulativniji.

Dinamika nasilja i taktike kontrole

Ako se osvrnu na svoju vezu, žene mogu uočiti kako je nasilje počelo na veoma suptilan način – prvo kroz napade na njena osećanja, njene sposobnosti kao ličnosti i postepeno izlovanje od okruženja.

Veoma često žene ne primećuju koliko je njihov partner postao destruktivan i nasilan dok se ne osete zarobljenima emotivno, finansijski ili društveno. Veoma često, fizičko nasilje se povećava i postaje intenzivnije u ovoj fazi – kada je nasilnik siguran da je njegova partnerka izolovana i odsečena od podrške.

Taktike kojima se nasilnik služi često uključuju mnogo više od fizičkog zlostavljanja. Fizičke napade, bilo da se dešavaju jednom nedeljno, jednom mesečno ili jednom godišnje, obično prate i druga ponašanja zbog kojih žene u situaciji nasilja oseća veliki strah.

Emotivno zlostavljanje

Mnoge žene koje su bile u situaciji fizičkog nasilja, takođe su bile i emotivno zlostavljane. Najčešći tip emotivnog zlostavljanja je konstantno kritikovanje i ponižavanje. Vaš partner takođe može biti emotivno nasilan ako vas ignoriše, suzdržava se od pažnje, zove vas pogrdnim imenima, optužuje vas da ga varate, ako vam govori da niste dobra majka, supruga i prijateljica. Emotivno zlostavljanje može biti suptilno i često ga je veoma teško prepoznati. To je veoma često i efikasna taktika kojom vas sprečava da osećate da zaslužujete ljubav i poštovanje.

Izolacija

Mnogi nasilnici će izolovati svoje partnerke, geografski, emotivno ili društveno, kako bi ih držali pod kontrolom. Porodice se presele daleko od prijatelja i rodbine ili je žena obeshrabrena ili joj se zabranjuje da ima bliske kontakte sa drugima. Žene često izjavljuju kako im je zabranjeno da viđaju prijatelje ili porodicu, nađu posao, imaju pristup prevozu, učestvuju u aktivnostima u zajednici. Čak i ako ove aktivnosti nisu „strogo“ zabranjene, nasilnici će često postavljati ograničenja na njih, prateći telefonske pozive, ispitujući partnerku gde je bila ili je javno ponižavati.

Umanjivanje, poricanje i okrivljavanje

Nasilnici okrivljajvaju partnerke za nasilje terajući ih da se osećaju kao da preteruju u vezi sa nasiljem. Nasilnici će umanjivati ili poricati ozbiljnost svojih postupaka i odbiti da priznaju bilo kakvo ponašanje koje ima veze sa kontrolom. Ukoliko priznaju nasilje, ukazivaće na ženino ponašanje kao uzrok nasilnom ponašanju. Ova taktika je izuzetno efikasna za podizanje ženinog osećaja odgovornosti, jer je ona svesna da će je on jednostavno okriviti za napad ako kaže drugima za njegovo ponašanje.

Ekonomsko zlostavljanje

Mnoge žene izjavljuju da im partneri često kontrolišu pristup finansijskim sredstvima bilo uskraćujući im pristup novcu, sabotirajući njihove napore da nađu ili zadrže posao, prekorevajući ih kako troše novac i lažući ih o imovini. Neki nasilnici sav novac i kartice drže na svom imenu, tako da njihove partnerke nemaju pristup novcu bez njihove dozvole. Bez pristupa finansijskim sredstvima žene su ekonomski zavisne o nasilnicima i to predstavlja najveću prepreku ženi koja želi da napusti nasilnu vezu.

Korišćenje dece

Jedan od preovlađujućih ali često umanjivanih oblika nasilja je korišćenje dece kako bi žena o sebi imala nisko mišljenje. Nasilnik često ponavlja žrtvi da nije dobra majka i ako ikad pokuša da ode od njega - da će tražiti starateljstvo nad decom. Takođe, često preti da će kidnapovati ili ubiti decu ako žena pokuša da pobegne. Ove pretnje su ozbiljne za svaku ženu u nasilnoj vezi i po pravilu je sprečavaju da napusti nasilnika.

Korišćenje prinude i zastrašivanje

Partner može pretiti da će pojačati nasilje nad ženov ili decom ako se ne povinuje njegovim zahtevima. On može pretiti samoubistvom ili da će nauditi drugim članovima porodici ili prijateljima ako žena pokuša da odeš od njega.

Korišćenje prinude takođe može ukljačivati i to da se žena prisiljava da počini nelegalne aktivnosti, a potom joj nasilnik preti da će je prijaviti službi za zaštitu dece ili policiji.

Korišćenje tzv. muških privilegija

Deo nasilnikovih uverenja je i osećanje da on „poseduje“ svoju suprugu/partnerku i decu i da ima pravo da zahteva apsolutnu poslušnost od njih. Nasilnik najčešće ima rigidne (konzervativne) stavove koji se odnose na uloge muškaraca i žena, ponaša se kao gospodar koji svoju partnerku tretira kao slugu.